Unatoč našoj stalnoj potrazi za novim načinima za optimizaciju naših tijela i umova za vrhunsku izvedbu, ljudska bića rade više umjesto manje, žive teže, a ne pametnije, te postaju sve usamljenija i tjeskobnija. Težimo apsolutno najboljem u svakom aspektu našeg života, zanemarujući ono što prirodno dobro radimo i posežući za ljestvicom koja se podiže sve više i više. Zašto svoje vrijeme mjerimo u smislu učinkovitosti umjesto smisla? Zašto jednostavno ne možemo uzeti pauzu?